Publisher Theme
Art is not a luxury, but a necessity.

BRAČNI PAR ŽIVI U KUĆI NA GROBLJU U MÜNCHENU VEĆ 40 GODINA: Otkrili su što su sve doživjeli te kazali kako je život “na groblju” smirujući

301

Alois (70) i Helga (77) Weiland već 40 godina žive u dvosobnom stanu (79 m2) u dobro očuvanoj staroj kući na groblju Westfriedhof u Münchenu.

Budući Grad želi renovirati kuću i zamijeniti vodovodne i električne cijevi na dijelu Westfriedhofa, bračni par mora iseliti iz kuće. Još ne znaju kad točno, ali su zbog toga, kažu tužni.

– Ovdje se osjećamo ugodno i uložili smo puno ljubavi i novca u ovaj stan, rekla je Helga čiji je suprug Alois bio dugogodišnji grobar pa su zbog toga živjeli u kući koja pripada groblju Westfriedhof.

Weilandovima život na groblju nije nimalo zastrašujući.

– Praktički pred vratima imamo park po kojem često šetamo. Najdraži grob mi je onaj Maxla Grafa, osobno sam ga poznavao. Zajedno smo svirali usnu harmoniku. Sam sam mu iskopao grob i zatvorio ga. Ali često prolazimo i kraj groba Helgine obitelji.

Ovdje su i mnogi moji bivši radni kolege. Jedna je umrla vrlo mlada, s 21 godinu. Carica Soraya i voditelj emisije „Was bin ich“ Robert Lembke također su pokopani u Westfriedhofu, kaže Alois (70).

Alois Weiland otišao je u mirovinu 2019. Prije toga bilo mu je teže “isključiti” se od posla navečer nego živjeti pored 48.000 mrtvih.

– Rodbina preminulih mi je često zvonila na vrata, noću ili vikendom. Većina je htjela razgovarati. Mnoge sam izgrlio. To je dio mog posla, čuvanje ožalošćenih.

Događalo se i da je policija noću tražila starije osobe pobjegle iz obližnjeg doma za starije, za koje se sumnjalo da su na grobovima svojih najmilijih i obično su se tamo nalazili.

Jednom je stotinu ljudi došlo sa psima i tražilo neki grob. Nestali stariji građanin kojeg su tražili za to je vrijeme sjedio u kafiću Schwabing, govori Alois za lokalne medije.

Ono za što godinama nije bilo nikakve utjehe bila su mrtva djeca i mladi ljudi, kaže Weiland.

– Ne možete se nikad naviknuti na ovaj posao u tolikoj mjeri da vas to ne pogodi, kaže starac.

Bračni par ima sina i tri unuke koji su im redovito pomagali da se nose s teškim stranama posla.

Alois Weiland samo je jednom doživio nešto strašno. Tada je navečer zaključao groblje i upravo je okretao ključ na vratima pogrebne dvorane.

– Najednom se niotkuda pojavila žena odjevena u crno i stala iza mene. Od šoka sam ispustio ključ. Pomislio sam: Sad je netko ustao! Ali to je bila je to samo supruga preminulog koja je željela znati kada je sutra komemoracija njezina muža, kaže Alois.

Weilandovi vole svoj miran dom. Grad želi Weilandovima pronaći privremeni stan tijekom renoviranja. No ne gube nadu da će im ipak biti dopušteno ostati.

– Ionako će se sve sigurno odgoditi za dvije godine. Jer odakle gradu sada 71 milijun eura koliko košta renoviranje, pita se Helga.

Comments are closed.