Povijesni El Niño i zima u Europi: Prijeti li nam “zima stoljeća” ili blag i kišovit scenarij?

U tropskom dijelu Tihog oceana razvija se klimatski fenomen El Niño koji bi, prema procjenama stručnjaka, mogao postati jedan od najsnažnijih od početka službenih mjerenja. Podaci Američke agencije za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) pokazuju da vjerojatnost njegovog razvoja u kategoriju „vrlo snažnog“ prelazi 90 posto, uz odstupanja temperature morske površine uz obale Južne Amerike viša od 3 °C u odnosu na prosjek.

Dodatnu zabrinutost klimatologa izaziva činjenica da ovaj ekstremni El Niño dolazi u trenutku kada su globalni oceani već rekordno topli. Dok Pacifik ulazi u fazu intenzivnog zagrijavanja, u Europi se otvara pitanje u kojoj će se mjeri ovaj fenomen odraziti na nadolazeću zimu.

Kako pacifički fenomen utječe na europsko vrijeme

Za razliku od Južne Amerike, Azije ili Australije – gdje El Niño izravno uzrokuje katastrofalne suše ili razorne poplave – njegov utjecaj na europski kontinent odvija se posredno, putem složenih atmosferskih strujanja poznatih kao televeze.

Promjene u Pacifiku u stanju su značajno izmijeniti putanje mlazne struje (Jetstream) i time preusmjeriti atlantske ciklone. Osim toga, statistički podaci ukazuju na to da iznimno snažan El Niño povećava vjerojatnost destabilizacije stratosferskog polarnog vrtloga. Takav razvoj događaja potiče negativnu fazu Sjevernoatlantske oscilacije (NAO), što otvara put izravnim prodorima hladnog arktičkog zraka duboko prema jugu Europe.

Pritom meteorološke službe, poput njemačkog DWD-a, pozivaju na oprez i naglašavaju kako snažan El Niño sam po sebi ne predstavlja automatsko jamstvo ekstremno hladne i sibirske zime na europskom tlu.

Tri moguća scenarija za nadolazeću zimu

Klimatolozi i meteorolozi u ovom trenutku izdvajaju tri dominantna modela razvoja situacije za europski kontinent:

• Kišovito i olujno vrijeme (zapadno strujanje): U slučaju da se uspostavi snažna zapadna cirkulacija s Atlantika, zimu će obilježiti česta ciklonalna djelovanja. To podrazumijeva obilnu kišu, jak vjetar i učestale oluje, dok bi se snježni pokrivač zadržavao uglavnom u višim gorskim predjelima.

• Blago i promjenjivo razdoblje: Ovaj scenarij donosi dulje periode iznadprosječne topline koje tek povremeno prekidaju kratkotrajni hladni prodori. Snijeg u nizinama bio bi isključivo prolaznog karaktera, bez dugotrajnih razdoblja s cjelodnevnim minusima.

• Hladno vrijeme s obilnim snijegom (kolaps polarnog vrtloga): Dođe li tijekom zime do značajnijeg pucanja ili potpunog kolapsa polarnog vrtloga, arktički zrak može prodrijeti duboko u unutrašnjost Europe. U sudaru s vlažnim zrakom s Atlantika ili sredozemnim ciklonama – osobito tijekom siječnja i veljače – moguć je obilan snijeg i u nižim predjelima.

Trenutačni sezonski modeli nude tek načelne vjerojatnosti, dok će preciznije procjene o kretanju polarnog zraka i konačnom smjeru europske zime biti znatno jasnije s približavanjem kasne jeseni.